FACELIJA

Jedan broj pčelara uveliko gaji medonosnu biljku faceliju i na taj način najdirektnije utiče na dužinu perioda i obim pčelinje paše. U selu Donjem Brocu kod Bijeljine po gajenju ove medonosne biljke pročuli su se ugledni pčelari braća Ljubojevići – Milorad i Jovan, koji su i afirmisani proizvođači sjemena ove biljke. Facelija je porijeklom iz Sjeverne Amerike i rasprostranjena je u Srednjoj i Južnoj Americi, Meksiku i Peruu, uglavnom u planinskim predjelima. Ova jednogodišnja zeljasta biljka je stigla u Evropu 1832. godine. Smatraju je najmedonosnijom biljkom jer se sa jednog hektara može dobiti i 500 kilograma meda. Med je prvorazredan, svijetlo-žut ili bezbojan, dugo ostaje u tečnom stanju, vrlo prijatnog ukusa i mirisa, i odličnog je kvaliteta. Kad kristališe blijede je boje i sitnih kristala, pa je prikladan za pripremanje mednih pasta. Polen je plavičaste boje, presudan za razvoj pčelinjeg društva u jesen i dobro prezimljavanje. Vegetacioni period je oko 120 do 140 dana, od sjetve do fiziološke zrelosti sjemena. U našim krajevima njen značaj za pčelarstvo je veliki jer se na našim prostorima poslije bagrema i bagremca veoma često dešava bespašni period, koji traje do suncokreta. A suncokreta je u Republici Srpskoj još uvijek malo na poljima. Facelija nudi mogućnost da se pravilno odgovori na problem junske bezpaše i da se društvo adekvatno pripremi za sve lošije i lošije pašne uslove u julu mjesecu. Kada je riječ o morfološko-biološkim osobinama, korijen joj je vretenast, stablo uspravno, jako maljavo, od 30 do 100 centimetara visine, dobro obraslo višćem. List je složen, malo rasječen, jako maljav. Cvijet je plavo-ljubičast ili modroplav, dekorativan, skupljen u klasolike cvasti i sastavljen od uvojaka (četiri do sedam) koji se obrazuju na vrhu stabla i bočnih grana. Cvjetovi su sitni, izduženi, u cvasti ima oko 40 do 70 cvjetova. Facelija je strano oplodna entomofilna biljka. Plod je višesjemena čaura, koja lako puca. Sjeme je ovalno i neravnomjerno sazrijeva. Pčelari koji žele da siju ovu poljoprivrednu kulturu moraju imati u vidu da su ulaganja značajna. Ukoliko nemate svoje zemljište, moraju se planirati sredstva za zakup, potom slijede troškovi: oranja i prepreme za sjetvu (tanjiranje), NPK đubrivo i troškovi njegovog rasturanja, prskanje preparatima protiv korova (dobra su iskustva sa treflanom i župilanom), sjeme, sjetva, valjanje, prskanje, skidanje sjemena kombajnom za djetelinu i na sve to valja dodati troškove transporta. Pored idealno obrađenog i nađubrenog zemljišta facelija zahtijeva i vlagu, a to znači da sa poslovima treba požuriti i obaviti ih dok ima dovoljno vlage, najbolje do 15. marta. Blagovremenom sjetvom rješava se i problem korova jer facelija kreće rano i pravi gust sklop tako da zaustavlja rast korovskih biljaka. Očigledno je da facelija dosta traži, ali zato veoma dosta daje. Unos je izvanredan pa se i najiskusniji pčelari prijatno iznenađuju kada vide šta vaga pokazuje. Danas u svijetu postoji veći broj sorata, holandske “Angelija” i “Julija”, ruska “Razjaneskaja” i domaće sorte stvorene u Naučnom institutu za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu. Sorta “Julija” je dosta zastupljena na našim prostorima, nešto je bujnija pa daje veći prinos sjemena, a medonosna je i može dati 600 kilograma meda po hektaru. Facelija je leguminozna biljka i na njenom korijenu razvijaju se bakterije azotofiksatori sposobne da apsorbuju elementarni azot iz vazduha. Korijen facelije prodire u dubinu do 70 centimetara u gustom sklopu, popravlja strukturu zemljišta i nakon završene vegetacije izumire ostavljajući značajne količine azota u zemljištu. S obzirom da je pčelinja paša iz godine u godinu sve varljivija, bilo bi veoma značajno da se facelija nađe u plodoredu naših poljoprivrednih domaćinstava. Proizvodnja sjemena je veoma profitabilan posao, traženo je na tržištu (pa i stranom), a pčelari bi svakako imali najviše koristi.